Nebuloze moje
četvrtak, 29.03.2012.
Vjetra, sunca, magle
Kako čitate novine?
Vjerujete li svemu što u njima piše ili vijesti uzimate s malom rezervom?
Čitate li da potvrdite svoje mišljenje ili da vam ga netko drugi da?
U zadnje vrijeme novine, radio, televizija, internet svi su puni senzacionalističkih naslova o tome kako novi ulagači stižu k nama i gradit će vjetro i solarne elektrane.
I svi su oduševljeni, od premijera, ministra, novinara pa do žitelja regija u kojima će se graditi.
U prostornim planovima županija ima toliko lokacija za alternativne izvore energije da je sve drugo palo u drugi plan. Čak su golf igrališta koja su u međuvremenu dobila svoj zakon pala u zaborav.
Nova igračka je na pomolu.
Iz širokog svijeta nahrupili investitori a da se nitko ne pita zašto.
A sad pogled iza kulisa.
Nekako su nam zaboravili naglasiti par vrlo bitnih stvari koje ću vam pokušat dočarat u slijedećoj simulaciji:
Misli ga odvuku na prošlo ljeto kad je bario onu malu na Hvaru. Lip taj Hrvatistan, ima sunca, vjetar je bio odličan za jedrenje, ali dogodine ipak ide na jahtu.
Bi li se tamo mogla okrenut neka lova pita se dok pije zadnje gutljaje jutarnje kave. Mogao bi pitat Lukasa što on misli o tome.
Na after work partiju tu večer Lukas se oduševi idejom, nazove Alda i avantura počinje.
Aldo osnuje firmu ALLWIND s tri klika miša, odredi sebe kao direktora, Lukasa i Hansa kao pomoćnike, napravi vizitke i krene do šogora koji radi u banci.
S dva pisma namjere stižu u Hrvatistan prvi sunčani vikend. Načelnik općine pada u trans kad ih ugleda, već mu se brk diže na samu pomisao članaka u novinama: Jozo doveo austrijske investitore u Pripuzdinu donju! Austrijanci: donosimo kapital i otvaramo nova radna mjesta!
I tad kreće show.
Načelnik Jozo po hitnoj proceduri mijenja prostorni plan zivkajući Alda svakih 5 dana da mu preda izvještaj a potajno se nadajući boci viskija kad ovaj drugi put dođe.
Sva papirologija se rješava u letu, a u Austriji se već printa spreman idejni projekt u 5 primjeraka jer su isti takav radili za Afriku ali tamo nije prošao.
Nakon što je skupljena papirologija Aldo ide do šogora dignuti kredit za izgradnju ALLWIND postrojenja. Direktor banke kaže da može kredit, nema problema, ali sav materijal ugrađen u postrojenja mora biti proizveden u Austriji i svi radnici moraju bit Austrijanci.
Hrvatistan jedva dočeka nove investicije, naročito strane, odobri zemljište za lokaciju i par sitnih kunica za naknadu i odredi rok od 20 godina za korištenje zemljišta.
Električari lude jer sad opet moraju gradit još neke kablove da spoje konkurenciju na svoju mrežu i otkupljivat im proizvedenu struju.
Hrvatistan određuje povlaštenu tarifu za otkup i subvenciju za alternativne izvore energije koja je veća nego zarada od proizvedene struje.
Aldo sagradi ALLWIND postrojenje, pozove premijera, ministra i načelnika na svečano otvaranje, klapa zapiva tri pisme, pojedu se 4 janjca i svi sretni.
Čim se vratio u Austriju tiska brošure i kreće prodaja finalnog proizvoda nekom Rusu koji ima nekih par miliona ojra za oprati. A ako ne upali ta opcija za par godina će tražit izmjenu prostornog plana i tu napičit nešto isplativije.
Da sumiramo:
Austrijanac dobio komad Hrvatistana za sitnu lovu i rezervirao prostor za budućnost.
U ALLWIND postrojenju radi 10 ljudi na površini od par hektara, i to pretežno inženjera.
Načelnik općine ispao naivac jer iz sela nije zaposlen nitko, a on nije dobio ništa osim ručka na kojem je janjetina bila malo neslana.
Žitelji Hrvatistana posisali još jedno veslo za vlastitu lovu.
Kad se baci pogled na prostorni plan države vidi se veliki broj ucrtanih lokacija za vjetro i solarne elektrane. Sve bi se trebale izgraditi u dogledno vrijeme, a potencijali proizvodnje nadmašuju potrebe ne samo naše države već i regije.
Svi ostali sadržaju guraju se u drugi plan, turizam gubi bitku jer je isplativije imat solarni panel na plaži nego Čeha.
Zamislite jedan dan kad se upale sve propele predviđene za izgradnju i dignu državu u zrak.
Što mislite dokle će nas otpuhati?
Ja držim fige za Dubai.
P.S. Nisam protiv alternativnih izvora energije, već mrzim kad misle da smo svi nepismeni i da smo kolektivno vesla sisali.
Zašto recimo svi strani investitori nemaju klauzulu da sve sirovine za izgradnju bilo čega moraju kupiti u ovoj državi? Za početak!
četvrtak, 22.03.2012.
Dok je rebara......
-Jedna Koke radi na vrlo visokoj poziciji na koju je dovedena, i dok je Big Boss bio njen dragan sve je štimalo, ali je draganu odzvonilo i Koke je morala napokon početi raditi svoj posao.
Jebi ga draga, dok si jela čokoladne bombone nitko ti nije trebao, a sad kad treba kusat govna zoveš u pomoć.
Ne Koke draga, jedina pomoć koju ti mogu dati je veća žlica.
- Promijenila se vlast i sad svako malo netko novi uzjaši, a svi čekaju tko je slijedeći da sjaši.
Po hodnicima se samo tiho šapće tko je odabrani, tko ima najviše šanse da slijedeći zajaši.
I sad ekipa ispred wc-a radi sačekuše za te buduće jahače i vode usiljene razgovore s naštimanim osmijehom broj 4 i smijehom broj 22 koji je poznat kao smijeh za vic koji nisi shvatio.
Pitam se samo da li to budući jahači kuže jer…. vjetrenjače su dobre kao izvor energije, ali nikao kao karakterna osobina
- Doći će ti novi jahači, tako kažu.
Stoka sitnog zuba zabija nož u leđa jedno drugom ničim izazvana u nadi da se dodvore, da se budućem pruži informacija koju do tad nije imao.
Broje se zalogaji, gutljaji, priležnice i ljubavnici.
Mrze se zbog novih cipela, šarenih papirića i broja fejs prijatelja
.
A nikom nije palo na pamet da počne raditi.
Nekad davno sam sanjala da ću otići u amerike i živjeti neopterećena glupostima.
Sad sam ostarila, sad razmišljam o Otoku koji postaje moj i pločicama koje ću staviti u kupaonicu.
Dok je rebara bit će i gospodara, ali savjest je i dalje čista.
P.S. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna!
srijeda, 08.02.2012.
Baš me krenulo
Sve je krenulo prošli tjedan kad je počeo padat snijeg.
U srijedu navečer.
Naravno da ujutro nisam mogla niz stepenice.
Svih 42 su bile zatrpane, pa sam očistila snijeg.
U četvrtak je dio dana bilo ok, a onda je smeće opet krenulo padati.
Petak i subotu je opet padalo pa sam to bijelo čudovište čistila tri puta dnevno samo da znam da imam stepenice.
Nedjelja je bila divna, sunčana kao stvorena za čišćenje snijega, pa sam opet čistila. Snijeg. Smeće. Čudovište.
U ponedjeljak sam unatoč upozorenjima krenula na posao.
Na 32 skali mi je noga proletila, a ja se ipak uspjela uhvatiti rukom za ogradu, ali i glavom.
Put do posla smrznut, ceste neočišćene, nogostupi klizalište-ma svi već znate kako Split izgleda.
Na poslu komedija, ona prava, Češka!
Četvrtak i petak u uredu je dežurna bila kolegica koja živi nasuprot firme. Sama je tako odlučila.
Meni se iskreno jebe za firmu kad sam bolesna ili mi prijete lomovi.
Ali eto, ona će bit tu i dežurat. Nema veze što doma ima dvoje maloljetne djece kojima ne radi ni škola ni vrtić. Nema veze ni to što bi bilo normalnije da je ostala ispeć im palačinke za doručak i skuhat kakao. Nema veze ni to što je imala priliku vodit djecu na sanjkanje.
Kad sam došla otkrijem da gđa ništa nije radila osim što je klima tresla na 30 a ona uporno slaže karte na kompu.
Odradila sam sve što je stiglo, i uputila se kući. Opet na klizalište i do kuće molim Boga da ne otresem jer mi sad najmanje treba štogod slomljeno.
A glava trese i pulsira, fibra raste.
Tu večer sam srčući vreli čaj odlučila da mi je dosta pizdarija.
U utorak se pojavim kod doktorice i objasnim joj da sam opalila glavom u ogradu i da me boli čelo. Ona otkrije da mi je onaj oblak koji pliva oko moje glave donio upalu sinusa.
I što da vam kažem.
Doma sam na bolovanju do daljnjega.
Buretina puše, najavljuju još snijega.
Ja odmaram, kuham, isplela sam Luni đemper da joj nije zima, ne gledam sapunice ali ipak uživam.
Mjerilo od struje se vrti ko blesavo, ali nema veze. Jednom se živi, ovaj mjesec se častim grijanjem.
nedjelja, 01.01.2012.
Pasji život
Kad smo se srele, Luna i ja, prvih dana smo se samo gledale.
Onda su krenule neke naše priče, ali neke stvari o njoj nikad nisam saznala.
Jedna od tih stvari je i dan njenog okoćenja.
Pa sam slobodnom procjenom odlučila da 01.01. bude njen dan.
Skupili se čestitari, donijeli hrpu plišanaca koje obožava i hrpu grickalica.
Svi su je mazili i pazili a ona je bila glavna zvijezda.
Od mene je dobila ljubičastu postavljenu kabanicu za kišne dane
Te jednu bordo za burne dane.
Svi dvonožni gosti sladili su se tortom od puslica i nazdravljali za Lunino zdravlje.
Eh, ni pasji život nije što je nekad bio.
P.S. Sretna Vam Nova
srijeda, 28.12.2011.
1 Čestitka, 2 slike i velika molba
Danas se napokon ukazao poštar i napunio sandučić do vrha. I kad sam već htjela baiciti račune na hrpu predviđenu za nerviranje iza praznika, vidim kovertu a na njoj rukom pisana adresa.
Prva pomisao je bila: Ma nije valjda da me se kuma sjetila. Uf, a ja njoj nisam poslala čestitku.
Ali sam falila. Kuma me se ipak nije sjetila (ni ja nje!!) već to moj ljubljeni SPIG misli na mene.
U koverti je bila originalna slika Klausa i mene na sprovodu, uz to prigodno pisamce i savršena kompilacija za kraj koju ipak nije odabrao Mladen već SPIG.
Kako je slika original i jedina kopija (ako sam dobro shvatila) odmah sam je uokvirila i postavila na vidno mjesto tako da se svi mogu diviti toj ljubavi na prvi pogled ali i prvo čitanje.
Istina je da ovakav poklon nisam nikad dobila i zato mi je žao što na koverti nije pisala polazna adresa pa da uzvratim lijepim željama.
Iza toga nastale su dvije slike. Moja Kumica od još malo pa 4 godine je odlučila naslikati me.
Kao što vidite imam divnu valovitu kosu, blagi pogled i ogrlicu s privjeskom.
Iza toga joj je palo na pamet da još nikad nije naslikala mog Muža pa se bacila u tu avanturu.
U toku crtanja se sjetila da ona ne zna kako se on zove i tu je nastao problem.
Kako ni ja nemam pojma kako se on zove ovim putem upućujem apel svima.
Ako negdje sretnete mog muža koji je na ovoj slici recite mu da ga tražim.
Lako ćete ga prepoznati, ima divne plave oči i veeeliki zagrljaj. 
subota, 24.12.2011.
Sretan Božić
Nekima je Djed Božićnjak već bio i donio krevet i kaputić.
Kolači su ispečeni
Stol uređen
A za one kojima je preko glave čokolade našla se i jedna torta od sira.
Kad ponoć odsvira ura svaka,
i tisuće čestitki poleti iz mraka,
jedna velika želja plovi,
neka Vam se ispune svi snovi!
Sretan Božić žele Vam Luna i Šima.
četvrtak, 08.12.2011.
Samo da mahnem u prolazu
Dobro smo , i Luna i ja, hvala na pitanju.
Spremamo se za nadolazeće blagdane.
Nego....
Kako su za ovaj blog saznali mnogi, postalo mi je teško pisati „ozbiljne“ postove.
Prijatelje je strah da ih ne bi iskomentirala,
bivši ljubavnici se plaše da ih ne bi oklevetala,
budući se plaše jezičave žene koja ih piše.....
Pa sam odlučila svoje „ozbiljno“ pisanje preseliti na drugu adresu, a ovo pretvoriti u blog s izvještajima što sam kuhala, šila, obišla, uslikala.....
Svi koji su zainteresirani za novu adresu neka pošalju zahtjev na mail.
Oni koji mail nemaju.... zašto nemate?!
Ok, ostavite mail u komentarima.
nedjelja, 02.10.2011.
Besposlen Pop......
Kad netko izvodi bespotrebne stvari u mom selu se kaže: da besposlen Pop i jariće krsti.
Moja Roditeljica kaže da krštenje jarića ima itekako smisla kad vidi što ja radim.
Kako su za slijedeći tjedan najavili kišu, odlučila sam zabaviti se ovo jutro dok čekam da se osuši veš, skuha ručak... i da svojoj psici sašijem kišnu jaknu.
Da, da, znam znam, ali kad ne volim da pokisne!
Onda ona takva mokra smrdi ko pas! a to nije baš nešto što volim.
Dakle, od početka!
Prvo dozovete psicu pod izgovorom da ćete je maziti pa kad veselo dotrči izvučete krojački metar i izmjerite duljinu i širinu dotične što bolje možete jer vam ista pokušava zubima oteti metar.
Onda mjere prebacite na papir. Dezen papira nije bitan! Ponavljam, dezen papira nije bitan!
Ponovo dozovete psicu i sad na nju stavite kroj. To što vas gleda ko da ste poludili zanemarite.
Po ormaru prokopate i nađete jaknu koja vam se više ne sviđa, izašla je iz mode, postala vam je premala ili vam ju je poklonila svekrva.
Ja nemam svekrvu pa sam u second hand shop-u kupila jednu za 5 kuna.
Na jaknu stavite kroj, nekim ga pisalom precrtate, i izrežete.
Tad na scenu stupa moja nova prijateljica bernette 92c (ovo joj nije broj grudnjaka!).
Sve lijepo sašijete i prišijete kako spada.
Da ne bi jaknica bila skroz obična, prija bernette nešto lijepo i naveze.
Iza toga dozovete psicu, navučete joj jaknu i zamolite je da vam pozira.
Vrlo jednostavno zar ne?!
Ma nemaju ti popi poma!
ponedjeljak, 19.09.2011.
Komentatori
*Hej Šima, stani malo, kud žuriš?
*Evo šetamo
*Ma da, to sam te baš htio pitati, što je to?
*Kako molim?
*Pa što je to što vodiš na uzici? Jel to mačka, pas?
*Razlika između psa i mačke se nauči oko prve godine života, želiš reći da si preskočio tu stepenicu u razvoju?
*Ha ha ha ha, ma daj, ozbiljno te pitam. Jel laje to čudo, jel grize?
*O Bože, da grize i laje kad ima potrebu.
*E, a jel zna ono sjedni, daj šapu, moli i to?
*Naravno da zna.
*Aj reci joj da sad sjedne, ili da nešto napravi?
*Ma daj pusti me na miru. I mene i nju
*Ha ha ha , eto vidiš da ništa ne zna! Jebate to da skuhaš ne bi imao za jedan ručak.
*??????????????????????? Ma o čemu ti???????
Kad malo bolje razmislim ona je sto puta inteligentnija od tebe a to je dokazala samo jednom stvari. Ona je deset dana hodala po gradu i bez problema našla tko će je udomiti na način da ima kućicu u kući, svoju sobu, hranu, odjeću, češkanje, svakodnevne šetnje i izlete čak preko granice i još sto drugih stvari.
A ti već 45 godina hodaš naokolo i još to nisi uspio već si još podstanar u matere.
Aj bok!
Ma mislim stvarno!
utorak, 09.08.2011.
Ljetne mačkare
Gledam slike, na njima nepoznati ljudi i onda iskoči ova.
I ne mogu se prestat smijat.
